Židovski identitet

Židovstvo se nasljeđuje po majci, a jedini drugi način da se postane pripadnikom židovske religije (što istodobno donosi i pripadanje židovskom narodu) jest obraćenje dugotrajnim i vrlo zahtjevnim postupkom. U novije doba - kada se više od trećine svjetskih Židova (oko 4-5 milijuna) izjašnjavaju kao nereligiozni i kada se mnogi osjećaju Židovima premda su židovstvo naslijedili samo od oca - sve se više pokreće pitanje što osim religije čini židovski identitet, nacionalni i osobni. Većina Židova, religioznih i nereligioznih, osjeća da je izvorište njihova identiteta u religiji i tradiciji njihovih židovskih predaka i u osjećaju prema Izraelu kao židovskoj domovini. Za pripadanje židovskim općinama potrebno je porijeklo po majci ili ispravno obraćenje, no u većini je europskih židovskih općina nakon Holokausta moguće i pristupanje članova koji su židovstvo naslijedili od oca.

Židovstvo: etnička skupina, narod, religija, način života, rasa... ili nešto drugo?

Danas prema realnim procjenama živi od 13,2 do oko 14 milijuna Židova, te oni u širem smislu tvore židovski narod. Proglašenjem moderne Države Izrael (1948.), za mnoge je, i Židove i nežidove, ojačao osjećaj da Židovi jesu jedan od svjetskih naroda. Međutim, Židovi su kao pojedinci i kao zajednice vrlo različiti u različitim zemljama. To je posljedica njihove duge povijesti. Malo ili nimalo ima sličnosti i poveznica između asimiliranoga njemačkog ili francuskog Židova iz 19. stoljeća i ortodoksnog istočnoeuropskog hasidskog Židova ili njegovog suvremenika ruskog revolucionara-Židova, između talijanskog ili grčkog Židova-obrtnika i američkog Židova-liječnika ili odvjetnika, između jemenskog Židova, etiopskog Židova, sjevernoafričkog Židova, indijskog i kineskog Židova... i rimskoga, pariškog, londonskog... Židova. Premda dijele manju ili veću svijest o drevnome zajedničkom ishodištu predaka i o zajedničkoj tradiciji i kulturnom nasljeđu, njihovi pogledi na svijet se razlikuju do neprepoznatljivosti. Njihov pogled na svijet uvijek je sličniji pogledu na svijet njegovih nežidovskih susjeda, neovisno u kojoj to zemlji bilo.

Prema religijskim propisima, židovstvo se nasljeđuje rođenjem od majke Židovke ili preobraćenjem punoljetne osobe. S obzirom da otac židovskog djeteta može potjecati iz bilo kojeg naroda, sam židovski religijski identitet nipošto nije vezan za etničko, odnosno gensko naslijeđe. Uz to, oko trećine svjetskih Židova nije religiozno, a mnogi od njih se ne trže ni tradicijskih običaja. Pritom, nereligiozni Židov može biti vatreni cionist ili potpuno ravnodušan prema cionističkoj ideji; religiozni cionist može teško osuđivati stav religioznog ne-cionista, a nereligiozni cionist može osuđivati nezainteresiranost nereligioznih ne-cionista; zatim, jedan dio negdašnjih Židova je prihvatio kršćanstvo ili neku drugu religiju, a drugi, premda podrijetlom jesu Židovi, ne prihvaćaju ni svoj židovski identitet... Bili religiozni Židovi ili ne, prihvaćali židovski identitet ili ne, bili cionisti ili ne, pripadali nekoj drugoj religiji i svjetonazoru ili ne, pripadali bilo kojemu od niza političkih ili filozofskih putova... Židovi su narod koji se unutar sebe razlikuje od pojedinca do pojedinca podjednako kao i bilo koji drugi narod, a možda i mnogo više, jer je već dva tisućljeća raseljen svijetom, te su, živeći u mnogim sredinama i na svim kontinentima, Židovi razvili vrlo različite kulturne krugove. Stoga ih se u sociološkom, političkom, svjetonazorskom, psihološkom, pa ni etničkom smislu nipošto ne može promatrati kao jedinstvenu cjelinu. Židovi i židovstvo već oko dva tisućljeća nisu monolitna zajednica, sa zajedničkim mentalitetom, naklonostima i željama. Narodom ih čini isključivo osjećaj većine svjetskih Židova da pripadaju židovstvu, kao i osjećaj drugih naroda da židovstvo postoji.

Židovi ili Hebreji?

Naziv Hebreji (hebrejski: Ivrim), iz kojega su, putem grčkoga jezika, nastali nazivi za Židove u južnih i istočnih europskih naroda (talijanski: Ebrei, makedonski i bugarski: Evrei, srpski: Jevreji, ...). Nastao je od korijena h-b/v-r odnosno od riječi 'Habiru’ - imena židovskoga naroda kako su ga u starini na svojim spomenicima zapisali stari Egipćani. Od istoga korijena nastao je i naziv za izvorni židovski jezik: hebrejski (hebr.: ivrit). Naziv Židovi dolazi od naziva za jedno od dvanaest židovskih plemena: Jehuda (Juda), odnosno za stanovnike jedne od dviju židovskih država nakon raspada Salamunova kraljevstva, Jehude (Jude, Judeje), a prihvaćen je, putem latinskoga jezika, kao naziv za Židove među sjevernim i zapadnim europskim narodima (engleski: Jews, francuski: Juifs, njemački: Juden, hrvatski i u više sjeverozapadnih europskih slavenskih jezika iz korijena žid...) Neki suvremeni autori pri razmatranju drevne povijesti radije Židove nazivaju Hebrejima, a samo Židove modernoga doba nazivaju Židovima, stvarajući umjetnu razliku, u svjesnoj ili često nesvjesnoj želji za prikrivanjem i umanjivanjem kulturnoga kontinuiteta tijekom više od tri tisućljeća i neprocjenjivoga povijesnog prinosa toga naroda svjetskoj kulturi.

Više u ovoj kategoriji: « Spolnost i spolni odgoj u židovstvu

Log in